Čovek koji načini grešku a ne ispravi je, čini drugu grešku – Konfučije.
11.9.2012.
Napisala / Napisao: Rejnold Nikolson
Mada ima malo dostupnih direktnih dokaza, istaknuto mesto koje zauzima teorija gnoze u ranim sufijskim spekulacijama ukazuje na kontakt sa hrišćanskim gnosticizmom. Stoga valja napomenuti da su roditelji Ma’ruf al-Karkhija, čiju definiciju sufizma kao ‘poimanja božanske stvarnosti’ smo citirali na prvoj strani uvoda, kaže da su bili sabinjani, to jest mandenjani, koji su živeli u babilonskim močvarama između Basre i Vasita. Drugi muslimanski sveci su naučili gnostičku ‘misteriju Velikog Imena’. Nju je Ibrahim ibn Adhamu saopštio čovek koga je sreo dok je putovao pustinjom, i samo što ju je ovaj izgovorio ukazao mu se prorok Khadir (Elija). Drevni sufiji su od manihejaca pozajmili izraz ‘sidik’, kojim su označavali svoje duhovne adepte, a neke kasnije škole su, vraćajući se Manijevom dualizmu, držali da raznolikost pojava dolazi od mešanja svetla i tame.
„Ideal čovekovih dela je uklanjanje tamnih mrlja. Nesputanost svetla tamom znači samosvesnost svetla kao svetla.“1
Naredna verzija doktrine sedamdeset hiljada velova, izložena od strane savremenog Rifai derviša, jasno ukazuje na tragove gnosticizma. Vrlo je interesantna pa ne mogu da odolim da je ne navedem:
„Sedamdeset hiljada velova odvaja Alaha, Jedinu Stvarnost, od sveta materije i čula. Svaka duša pre rođenja prolazi kroz njih. Unutrašnja polovina broja su velovi svetla, a spoljašnja velovi tame. Prolaskom kroz svaki svetlosni veo na svom putu ka rođenju duša svlači božanski kvalitet, a prolaskom kroz svaki veo tame oblači zemaljsku osobinu.
Dete se rađa u plaču jer duša zna za odvojenost od Alaha, Jedine Stvarnosti. Čedo jeca u snu jer se duša donekle seća izgubljenog. Putovanje kroz velove nosi sobom zaborav (nisjan). Zbog toga se čovek naziva insan. On je sada u telesnom zatvoru, odvojen gustim velovima od Alaha.“
„Cilj sufizma, puta derviša, jeste da omogući bekstvo iz tamnice, apokalipsu Sedamdeset hiljada velova, otkrovenje izvornog jedinstva sa Jednim, dok smo još uvek u telu.
Telo ne treba odbaciti već pročistiti i oduhoviti da bi postalo pomoć a ne smetnja duhu. Ono je poput metala koji nužno treba prekaliti vatrom i obraditi. Šeik govori aspirantima da poseduje tajnu transmutacije: ‘Baciću vas u oganj spiritualne strasti da biste izašli pročišćeni.’“
Sufiji su naučili da se služe brojanicama upravo od budističkih monaha, a bez ulaženja u detalje, sa sigurnošću tvrdimo da metod sufizma, dokle god zadire u etičku ličnu kulturu, intelektualnu apstrakciju i asketsku meditaciju, dosta duguje budizmu. Međutim, zajedničke karakteristike oba sistema samo ističu njihove fundamentalne razlike. Oni se duhom nalaze na različitim polovima. Budista moralizuje sam po sebi, dok sufi do morala dolazi jedino kroz spoznaju i ljubav prema Bogu.
Sufijska koncepcija o nestajanju (fana) individualnog ja u Univerzalnom Biću je, po mom mišljenju, zasigurno indijskog porekla. Njen prvi veliki pobornik bio je persijski mistik Bajazid iz Bistama, koji ju je verovatno primio od svog učitelja Abu Alija iz Sinda. Evo nekoliko njegovih rečenica:
„Stvorenja su predmet promenljivih ‘stanja’, ali gnostik nije ni u kakvom ‘stanju’ pošto su ostaci njegovog postojanja izbrisani, njegova bit poništena suštinom drugog i tragovi zameteni tragovima drugog.“
„Trideset godina je Bog bio moje ogledalo, a sada se ja ogledam sam u sebi“, to jest, prema objašnjenju njegovog biografa „ono što sam bio više nisam, ja, jer ‘Ja’ i ‘Bog’ predstavljaju poricanje jedinstva sa Bogom. S obzirom da ja više nisam, najviši Bog se ogleda sam u sebi.“
„Išao sam od Boga do Boga dok iz mene nije odjeknulo, ‘O, Ti koji sam Ja!’“
Ovo, kako ste primetili, nije budizam već panteizam Vedante.
Ne možemo bezuslovno poistovetiti fanu sa nirvanom. Oba izraza podrazumevaju gašenje individualnosti, ali dok je nirvana potpuno poricanje, fana je praćena bakom, večnim prebivanjem u Bogu. Ushićenost sufija, zanesenog ekstatičnom kontemplacijom božanske lepote, u potpunosti je suprotna intelektualnom spokoju arhata lišenom svake strasti.
Preuzeto iz izvanredne knjige Rejnolda A. Nikolsona: “Sufizam – mistici islama”. Opširnije o knjizi pogledajte ovde.
© 2021. Spiritualni centar, portal duhovnosti.
Sva prava zadržana.