Sve veze, meni
Pretraživanje
Sve veze, meniPretraživanje

Kad gajimo ljutnju, to je kao da držimo žeravicu koju nameravamo da bacimo na nekog drugog. Opečemo se mi sami – Buda.

 

Gnosticizam

25.9.2015.

Napisala / Napisao: L. N. Tolstoj

Opraštanje je nespojivo sa nasiljem

 

Opraštanje je nespojivo sa nasiljem

 

 

  • Twitter
  • Facebook
  • Linkedin
  • Pinterest
  • Email

 

Ubrzo nakon što je moja knjiga („U čemu je moja vera“ – prim. prev.) izašla na nemačkom, dobio sam iz Praga pismo od profesora tamošnjeg univerziteta, koji me je izvestio da postoji neodštampano delo Čeha Heljčickog iz 15. veka, pod nazivom „Mreže vere“. U tom delu, kako mi je napisao profesor, Heljčicki je pre oko 4 veka izneo isti pogled na pravo i lažno hrišćanstvo kakav sam izneo i ja u spisu „U čemu je moja vera?“. Profesor mi je napisao da je delo Heljčickog trebalo da bude prvi put izdato na češkom jeziku u časopisu Petrogradske akademije nauka. Ali, pošto nisam mogao da se domognem samog dela, potrudio sam se da se upoznam sa onim što je poznato o Heljčickom, a te informacije sam dobio iz jedne nemačke knjige koju mi je poslao pomenuti praški profesor, kao i iz istorije češke književnosti od Pipina. Evo šta se kaže kod Pipina:

„„Mreže vere“ je učenje Hristovo koje bi trebalo da izvuče čoveka iz mračnih dubina mora života i njegovih nepravdi. Prava vera se sastoji u tome da verujemo Božijim rečima; ali, sada je došlo takvo vreme da ljudi pravu veru smatraju jeresi, pa je zato razum dužan da ukaže u čemu se sastoji prava vera, ukoliko neko to ne zna. Tama je prekrila ljude i oni ne prepoznaju pravi Hristov zakon.“

„Da bi objasnio taj zakon, Heljčicki ukazuje na prvobitnu strukturu hrišćanske zajednice – onu strukturu koja se, kaže on, danas u rimokatoličkoj crkvi smatra gnusnom jeresi.“

„Ta prvobitna crkva bila je njegov sopstveni ideal društvenog uređenja, zasnovanog na jednakosti, slobodi i bratstvu. Hrišćanstvo, po mišljenju Heljčickog, do dan-danas u sebu čuva te osnove, ali potrebno je samo da se društvo vrati njegovom čistom učenju, pa bi se tada pokazalo da je izlišan svaki drugi poredak u kojem su potrebni kraljevi i pape: sasvim je dovoljan jedan zakon ljubavi...“

„Istorijski, Heljčicki pripisuje opadanje hrišćanstva vremenu Konstantina Velikog, koga je papa Silvester uveo u hrišćanstvo sa svim njegovim paganskim navikama i životom. Konstantin je, sa svoje strane, obdario papu svetovnim bogatstvom i vlašću. Od tada su ove dve vlasti stalno pomagale jedna drugu i težile isključivo spoljašnjoj slavi. Doktori i magistri i duhovni staleži počeli su da se bave samo time kako da podvrgnu čitav svet svojoj vlasti, naoružali su ljude jedne protiv drugih radi ubijanja i pljačke i potpuno su uništili hrišćanstvo u veri i životu. Heljčicki u potpunosti poriče pravo na rat i smrtnu kaznu: u svakom ratu je vojnik, čak i „vitez“, samo nasilnik, zločinac i ubica.“

To, i još neki biografski detalji i izvodi iz prepiske Heljčickog, izneto je u pomenutoj nemačkoj knjizi.

Pošto sam se na taj način obavestio o suštini učenja Heljčickog, to sam s većim nestrpljenjem očekivao da se „Mreže vere“ pojave u časopisu Akademije. Ali, prošla je godina, dve, tri – knjiga se nije pojavila. Tek 1888. sam saznao da je započeto štampanje knjige obustavljeno. Domogao sam se otisaka za korekturu onoga što je bilo odštampano i pročitao knjigu. Knjiga je u svakom pogledu zapanjujuća.

Pipin je savršeno verno opisao njen sadržaj. Osnovna ideja Heljčickog je da se hrišćanstvo, koje se u vreme Konstantina spojilo sa vlašću i nastavilo da se razvija u tim uslovima, potpuno izvitoperilo i prestalo da bude hrišćanstvo. Naslov: „Mreže vere“ je Heljčicki dao svojoj knjizi zato što je, uzevši kao moto stih iz Jevanđelja o pozivanju učenika da postanu ribari ljudi, Heljčicki, nastavljajući to poređenje, rekao: „Pomoću učenika, Hristos je u svoje mreže uhvatio čitav svet, ali velike ribe, poderavši mrežu, iskočile su iz nje, a kroz rupe koje su napravile te velike ribe otišle su i sve ostale, tako da je mreža ostala potpuno prazna“.
Velike ribe, koje su poderale mrežu, to su vlastelini, imperatori, pape i kraljevi, koji su, ne odričući se vlasti, primili ne hrišćanstvo, nego samo privid hrišćanstva.

Heljčicki podučava istom onom čemu su poučavali, a poučavaju i dalje, pristalice neprotivljenja, amiši, kvekeri – a u stara vremena bogumili, paulijanci i mnogi drugi. On uči tome da je hrišćanstvo, koje od svojih sledbenika traži krotkost, smirenost, nezlobivost, opraštanje uvreda, okretanje drugog obraza kad nas udare po jednom, ljubav prema neprijateljima – nespojivo sa nasiljem koje predstavlja neophodni uslov vlasti.

Lav Nikolajevič Tolstoj, iz knjige „Carstvo nebesko je u vama“.

 

Brze veze

 

duhovnost

Majka Zemlja

Šambala

Srbija

Kali Juga

Astralna projekcija

Novo Doba

Rozenkrojceri

Mahavira

Munenori

Ambicija

Kamen Mudrosti

Vivekananda

Sadhana

Plecko

Unutrašnji učitelj

Arđuna

Motivacija

Biharska škola

Verska tolerancija

Kastaneda

Kontrola vremena

Tibetanski budizam

Sokrat

Samoprevazilaženje

Brenan

Tolerancija

Mačevanje

Direktno iskustvo Istine

Akbar

Don Huan

Sufi priče

FacebookInstagramTwiter

© 2021. Spiritualni centar, portal duhovnosti.
Sva prava zadržana.