U stvarnosti, bolna osećanja koja se javljaju u takvim prilikama i nisu nepodnošljiva. Ona su samo osećanja, svega nekoliko trenutaka ružnog vremena u umu, koja nemaju moć da nam prouzrokuju ikakvu trajnu štetu. Nema potrebe da ih uzimamo tako ozbiljno. Mi smo samo jedna osoba među bezbrojnim živim bićima, a nekoliko trenutaka neugodnog osećanja koji se javljaju u umu samo jedne osobe nije neka velika katastrofa.
Baš kao što na nebu ima dovoljno prostora za oluju, tako i u velikom prostoru našega uma ima mesta i za nekolicinu bolnih osećanja; i baš kako oluja nema moć da uništi nebo, tako ni neugodna osećanja nemaju moć da unište naš um. Kada se u našemu umu jave bolna osećanja, nema potrebe da paničimo; možemo ih strpljivo prihvatiti, iskusiti ih i istražiti njihovu prirodu i odakle dolaze. Kada to učinimo, otkrićemo da bolna osećanja ne dolaze k nama spolja, već se javljaju iz unutrašnjosri našega vlastitog uma. Okolnosti ili drugi ljudi nemaju tu moć da nas nagnaju da se loše osećamo; najviše što oni mogu je da podstaknu potencijale za bolna osećanja koji već postoje unutar našega vlastitog uma. Ti su potencijali, ili karmički otisci, talog negativnih dela koja smo stvorili u prošlosti jer nam je um bio pod kontrolom zabluda, koje se sve granaju iz samoprianjajućeg neznanja. Strpljivim prihvatanjem bolnih osećanja, a da ne prianjamo na njih, negativni karmički potencijali iz kojih su proizašli bivaju pročišćeni i mi više nikada nećemo ponovo morati da proživljavamo tu karmu.
Iz knjige Gešea Kelsanga Gjatsoa, Kako rešiti naše ljudske probleme